Imam 21 godinu,i cijeli zivot zivim bez oca. Poginuo je u ratu. Nekad osjecam toliku prazninu,tugu,bol, gorcinu.. ma ne znam vise ni ja sta,to mogu znati i razumjeti samo oni koji su osjetili sta znaci zivot bez oca. Ponekad Boga molim samo da ga sanjam, da bar u snu osjetim tu ljubav i ljepotu koju neko osjeca svakog dana svog zivota.
Jednom sam ga i sanjala,grlio me je i branio od granata.Nikad u zivotu se nisam osjecala sigurnije, nego tad,u tom zagrljaju. Rece mi tetka jucer: Eno, u svom bratu,vidis svoga oca,isti su…. Ljudi dragi, cuvajte svoje oceve, ja bi dala sve na svijetu samo da provedem s njim par trenutaka.
Nema komentara:
Objavi komentar