DOK SMO SMO BILI MOMAK I CURA, TOLIKO SAM SE SPRIJATELJILA SA NJEGOVOM MAMOM, MOJOM BUDUĆOM SVEKRVOM DA SAM ČESTO ZNALA REĆI DA ĆU IMATI NAJBOLJU SVEKRVU I DA MI JE BOLJA OD MOJE MAME. I ZAISTA U TOM PERIODU JE I BILA TAKVA, ALI NAKON VJENČANJA SVE SE DRASTIČNO PROMIJENILO.
Odma prvu bračnu noć sam svatila da će biti problema. Moja svekrva je tražila da tu noć provede zajedno sa nama u sobi, kako bi se uvjerila da sam došla časna i poštena, tačnije nevina. Međutim, tu veče nije potekla ni kap krvi, obzirom da sam nevinost izgubila mnogo ranije. To ju je totalno promijenilo, tražila je od sina da me odma ostavi, a obzirom da se on protivio tome ujutro nas je istjerala iz njene kuće. Evo 3 mjeseca živimo kao podstanari, a juče smo saznali groznu vijest, koja nas je totalno rastužila, pogotovo mog muža. Njegova mama je kuću i cijelo imanje odlučila da proda i sav novac da crkvi, a život da nastavi da živi u nekom od samostana.
Da li je moguće da joj je toliko bitno da li sam došla nevina ili ne. Iskreno, jedan od razloga što sam se odala za mog muža je i bio što je sin jedinac i što ima veliko nasljedstvo i prilično lagodan život. Nakon ovoga ne vidim razloga da živim sa njim.
Nema komentara:
Objavi komentar