Ovo je napisala starica koju je sin smjestio u starački dom. Prošle su tri godine, a da on je nije posjetio. Uprkos svemu tome, pismo je ispunjeno majčinskom ljubavlju.
Safete, Safete………majka te zove
Gdje si Safete, ne čuješ moje tugovanje?
Ti si zauvijek vezao moje srce. Nikad mi nisi sa oka silazio. Ove tri godine te ono oplakivalo ali te ne vidjeh da si mi došao.
Sjeti se našeg života – kada sam te podizala i nosala, kada sam se s tobom igrala.
Skočio bi na moj glas a moje krilo te je grijalo i u mojoj utrobi si bio.
A kada bi se razbolio, ja bih noći provodila pored tebe.
Ono što sam imala da ti darujem od svoje ljubavi i njege, darovala sam ti.
Sve sam izgubila kada si me odbacio i poklonio se svojoj ženi nudeći joj ljubav, a meni bolove ostavljajući.
Ja znam da te sprečava i govori: „Ja tu staricu ne želim!“
Ostavio si me u bolnici da ti se nadam i znam da je ovo nagrada za moje dobro. Da sam barem sluškinja kod tebe samo da te gledam.
Hvala ti sine za tvoj trud! Molim Allaha za tebe svakog trena. Zamolila sam doktora da ti preda ovo pismo.
Ako umrem, nemoj škrtarit u dovama i traži oprosta za mene. Nakvasi prah na mom tabutu svojim suzama, ali ti tada neće koristiti kajanje i tuga.
Nema komentara:
Objavi komentar